A MORE MUORE
Roberta Milevoj dugi se niz godina u svojem plesnom djelovanju bavi preoblikovanjem prirodnog u umjetni prostor izvedbe stavljajući u fokus izvedbenost tijela i transformaciju emotivnog i osobnog iskustva u specifičan plesni vokabular. Ishodište za novi koreografski rad pronalazi u morskom, oceanskom svijetu propitujući ga kao proces utiskivanja iskustva prirode u prirodu samog tijela i njegovu manifestaciju u plesnoj izvedbi. Stavljajući poseban naglasak na posljedice uništavanja prirodnih resursa jedinstvenog morskog okoliša, autorica polazišnu problematiku prenosi u višestruke perspektive odnosa prema plesnom materijalu i koreografiji preispitujući tjelesnost i izvedbeni prostor kao mjesto stalnog prenošenja iskustva i interakcije u izvedbenom smislu. A MORE MUORE istovremeno funkcionira u polju improvizacije i koreografije kao aktivnog prostora uzajamnog međudjelovanja u kojem pet plesačica svojim plesom stvara živi organizam specifičnog izvedbenog okoliša. Plesna / plesačeva tijela tako postaju uporište za preoblikovanje prirodnog okruženja u drugačije scensko bivanje, a njihovim zajedničkim (su)bivanjem nastaje koreografirana priroda povezivanja unutarnjih krajolika tijela, osobne refleksije i izvedbenog prostora.
Roberta Milevoj dugi se niz godina u svojem plesnom djelovanju bavi preoblikovanjem prirodnog u umjetni prostor izvedbe stavljajući u fokus izvedbenost tijela i transformaciju emotivnog i osobnog iskustva u specifičan plesni vokabular. Ishodište za novi koreografski rad pronalazi u morskom, oceanskom svijetu propitujući ga kao proces utiskivanja iskustva prirode u prirodu samog tijela i njegovu manifestaciju u plesnoj izvedbi. Stavljajući poseban naglasak na posljedice uništavanja prirodnih resursa jedinstvenog morskog okoliša, autorica polazišnu problematiku prenosi u višestruke perspektive odnosa prema plesnom materijalu i koreografiji preispitujući tjelesnost i izvedbeni prostor kao mjesto stalnog prenošenja iskustva i interakcije u izvedbenom smislu. A MORE MUORE istovremeno funkcionira u polju improvizacije i koreografije kao aktivnog prostora uzajamnog međudjelovanja u kojem pet plesačica svojim plesom stvara živi organizam specifičnog izvedbenog okoliša. Plesna / plesačeva tijela tako postaju uporište za preoblikovanje prirodnog okruženja u drugačije scensko bivanje, a njihovim zajedničkim (su)bivanjem nastaje koreografirana priroda povezivanja unutarnjih krajolika tijela, osobne refleksije i izvedbenog prostora.
Koreografija: Roberta Milevoj / U suradnji s izvođačicama: Dora Brkarić, Ema Crnić, Adriana Josipović, Lara Kapeloto, Margareta Sinković / Glazba: Nenad Sinkauz / Scenografija: Monika Milas, Anja Mergeduš / Kostimografija: Desanka Janković, Anja Mergeduš / Oblikovanje svjetla: Ema Kani / Savjetovanje pri projektu: Matija Ferlin / Grafičko oblikovanje: Mia Štark / Fotografije: Sindri Uču / Produkcija: UO NIKAD KRAJA / Koprodukcija: Plesni centar TALA / Rezidencijalna podrška: Plesni centar TALA u sklopu rezidencijalno - istraživačkog programa Platforma HR 2026. i Mediteranski plesni centar - MPC Svetvinčenat / Financijska podrška: Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Zagreb - gradski ured za kulturu i civilno društvo
„Predstava uspijeva proizvesti osjećaj drukčijeg načina postojanja. Na sat vremena dopušta nam da zakoračimo u svijet koji pulsira vlastitim ritmom, po vlastitim pravilima, a kada izađemo van, ostaje neobičan osjećaj da je nastavio postojati i bez nas, uz neizbježno pitanje – koliko dugo?“